Hrana kojom se hranimo nije ista kao ona kojom su se hranile naše bake. Istraživanja
pokazuju zabrinjavajući pad nutritivne vrijednosti namirnica i što to zapravo znači za naše
zdravlje.
Zamislite da svaki dan jedete uravnoteženu prehranu: voće, povrće, cjelovite žitarice,
proteine i zdrave masti. Logično bi bilo pretpostaviti da vašem tijelu ništa ne nedostaje. No
sve više istraživanja ukazuje na neugodnu istinu koja se ne može odbaciti: nutritivna
vrijednost hrane s kojom danas punimo tanjure značajno je niža nego što je bila prije
nekoliko desetljeća.
Ovo nije teorija zavjere ni marketinška priča proizvođača suplemenata. Radi se o mjerljivim,
dokumentiranim promjenama u sastavu tla, načinu uzgoja i prerade hrane- promjenama
koje imaju direktan učinak na ono što naše tijelo svaki dan dobiva (ili ne dobiva) iz obroka.
Nutritivna kriza u tanjuru: što kažu istraživanja?
Studija objavljena u Journal of the American College of Nutrition iz 2004. analizirala je 43
različite vrste povrća i voća i usporedila njihov nutritivni sastav s podacima iz 1950. Rezultati
su bili neugodni: zabilježen je pad u sadržaju proteina (prosječno 6%), kalcija (16%), željeza
(15%), riboflavina (38%) i vitamina C (20%). [1]
Sličan zaključak donosi i istraživanje britanskog Ministarstva zdravlja, koje je pratilo sastav
50 vrsta povrća kroz nekoliko desetljeća. Željeza u špinatu ima danas otprilike trećinu
onoliko koliko ga je imao špinat 1940. godine, premda izgleda isto na tanjuru. [2]
| –38% Riboflavin (B2) u povrću od 1950. | –16% Kalcij u voću i povrću | –15% Željezo u povrću | –20% Vitamin C u voću |
Pad nutritivnih vrijednosti u povrću i voću od 1950. do 1999. (Davis et al., J Am Coll Nutr 2004)
Zašto se to događa? Tlo kao temelj svega
Hrana ne može biti bogatija nutrijentima nego što je tlo na kojem je uzgojena. Ovo je
jednostavna, ali često zanemarena činjenica. Intenzivna poljoprivreda, monokulture i
prekomjerna upotreba kemijskih gnojiva osiromašuju tlo mineralima koji se više ne
obnavljaju prirodnim putem. [3] Biljka uzgojena na iscrpljenom tlu fizički ne može apsorbirati
ono čega nema.
Organizacija FAO upozorava da je degradacija tla jedan od najvećih globalnih prehrambenih
problema. Procjenjuje se da je danas degradirano više od 33% svih obradivih površina na
Zemlji. [4] Ovo nije apstraktan ekološki problem; to je problem koji se tiče svakog obroka koji
danas jedemo.
Možete pojesti isti obrok koji je vaša baka jela, ali vaše tijelo će od njega
dobiti znatno manje vitamina i minerala nego što je ona dobivala.
Moderna hrana: prerađena, brza, nutritivno siromašna
Osim samog tla, drugi veliki problem je prerada hrane. Prema istraživanjima u okviru NOVA
klasifikacijske sheme, ultra-prerađena hrana danas čini između 50 i 60% ukupnog kalorijskog
unosa u razvijenim zemljama. [5] Visoka toplinska obrada, rafinirani šećeri i industrijska ulja
brišu ostatke mikronutrijenata koji su u izvornoj namirnici još bili prisutni.
Studija objavljena u BMJ 2019., koja je pratila gotovo 20.000 ispitanika, pokazala je da
povećana konzumacija ultra-prerađene hrane za 10% povećava rizik od kardiovaskularnih
bolesti za 12% i rizik od ukupne smrtnosti za 14%. [6] Nije u pitanju samo količina kalorija. U
pitanju je i ono što te kalorije sa sobom ne nose.
Kronični nedostaci: što nam zapravo nedostaje?
Rezultat svega navedenog vidljiv je u zdravstvenim statistikama. WHO procjenjuje da više od
2 milijarde ljudi globalno pati od nekog oblika mikronutrijentnog deficita, stanje koje se
popularno naziva skrivena glad, zato što se ne očituje dramatičnim simptomima, nego
polako i difuzno, kroz umor, slab imunitet i lošiju regeneraciju. [7]
Istraživanja u Europi pokazuju alarmantne podatke: nedostatak vitamina D potvrđen je u čak
40% europske populacije, magnezij je deficitaran u gotovo 15% odraslih, dok je nedostatak
vitamina B12 posebno izražena tema kod osoba starijih od 50 godina i onih na biljnoj
prehrani. [8] Ovo nisu rubni slučajevi. To su milijuni ljudi koji funkcioniraju nešto ispod svog
potencijala, ne znajući zašto.
Posebna priča: probiotici i zdravlje crijeva
Jedno od najbrže rastućih područja istraživanja u nutritivnoj znanosti jest mikrobiom crijeva,
skup trilijuna bakterija koje žive u našem probavnom sustavu i utječu na imunitet,
raspoloženje, metabolizam i mnogo više. Moderna prehrana, bogata šećerima i siromašna
fermentiranom hranom i vlaknima, narušava ravnotežu mikrobioma na niz dobro
dokumentiranih načina. [9]
Meta-analiza objavljena u American Journal of Gastroenterology pregledala je više od 30
randomiziranih kliničkih istraživanja i zaključila da suplementacija probioticima ima mjerljiv
pozitivan učinak na simptome sindroma iritabilnog crijeva, učestalost infekcija i razinu
markera upale. [10] Varijabilnost učinka među istraživanjima postoji; ona ovisi o sojevima,
dozi i populaciji, ali u cjelini dokazi idu u prilog suplementaciji kod specifičnih indikacija.
| Suplement | Glavna uloga | Kome je posebno potreban |
| Vitamin D3 | Imunitet, kosti, raspoloženje | Svi u sjevernim zemljama, jesen/zima |
| Magnezij | Mišići, živčani sustav, san | Osobe pod stresom, sportaši, starija populacija |
| Omega-3 masne kiseline | Srce, mozak, smanjenje upale | Oni koji rijetko jedu masnu ribu |
| Vitamin B12 | Živčani sustav, eritrociti | Stariji od 50 god., vegani/vegetarijanci |
| Probiotici | Mikrobiom, imunitet, probava | Nakon antibiotika, osobe s IBS-om |
Uvijek se konzultirajte s liječnikom ili nutricionistom prije uvođenja
suplemenata, idealno uz prethodnu krvnu analizu.
Je li suplementacija rješenje za sve?
Ovdje je važno biti iskren, jer tema privlači i pretjeranu entuzijastičnost i pretjeranu skepsu.
Dodaci prehrani nisu supstitut za zdravu prehranu niti čarobni lijek. Kvalitetna, raznovrsna
hrana ostaje temelj dobrog zdravlja i nikakva kapsulica to ne može zamijeniti.
No kada ta hrana, zbog siromašnog tla, intenzivne prerade ili modernih životnih navika više
ne pokriva bazične nutritivne potrebe, suplementacija postaje razumna i znanstveno
utemeljena strategija za popunjavanje praznina. [11] Nije u pitanju slabost ili predaja; u
pitanju je prilagodba realnosti u kojoj živimo.
Ključne su tri stvari: odabir suplemenata temeljenih na dokazima, prilagodba individualnim
potrebama (idealno uz prethodnu krvnu analizu) i kupnja od pouzdanih proizvođača koji
prolaze neovisne provjere kvalitete.
Nutritivni deficit koji dolazi iz osiromašenog tla ne možemo riješiti samo voljom i dobrom
namjerom. No možemo biti informirani i u skladu s time donositi odluke koje čuvaju naše
zdravlje dugoročno.
Znanstveni izvori
[1] Davis DR, Epp MD, Riordan HD. Changes in USDA Food Composition Data for 43 Garden
Crops, 1950 to 1999. J Am Coll Nutr. 2004;23(6):669-682.
[2] Mayer AM. Historical changes in the mineral content of fruits and vegetables. British
Food Journal. 1997;99(6):207-211.
[3] Amundson R et al. Soil and human security in the 21st century. Science. 2015;348(6235).
[4] FAO. Status of the World’s Soil Resources. Rome: Food and Agriculture Organization of
the United Nations; 2015.
[5] Monteiro CA et al. Ultra-processed foods: what they are and how to identify them. Public
Health Nutr. 2019;22(5):936-941.
[6] Rico-Campà A et al. Association between consumption of ultra-processed foods and all
cause mortality. BMJ. 2019;365:l1949.
[7] WHO. Micronutrient deficiencies. World Health Organization; 2023.
[8] Cashman KD et al. Vitamin D deficiency in Europe: pandemic? Am J Clin Nutr.
2016;103(4):1033-1044.
[8] Cashman KD et al. Vitamin D deficiency in Europe: pandemic? Am J Clin Nutr.
2016;103(4):1033-1044.
[9] Sonnenburg JL, Backhed F. Diet-microbiota interactions as moderators of human
metabolism. Nature. 2016;535:56-64.
[10] Ford AC et al. Efficacy of prebiotics, probiotics, and synbiotics in irritable bowel
syndrome and chronic idiopathic constipation. Am J Gastroenterol. 2014;109(10):1547-
1561.
[11] Blumberg JB et al. Impact of Frequency of Multi-Vitamin/Multi-Mineral Supplement
Intake on Nutritional Adequacy. Nutrients. 2017;9(8):849
